Radi boljeg razumijevanja ovoga slučaja i da bismo šahovskoj javnosti olakšali prosudbu o normama ponašanja koje se očekuju od igrača na šahovskim natjecanjima, želimo pripomoći prikazom bitnih propisa i važnog primjera iz prakse.
Da se slučajevi ovakvog nesportskog ponašanja ipak ponekad dešavaju, govori i slijedeće priopćenje koje je Svjetska šahovska federacija - FIDE objavila 25.06.2007. na svojim službenim stranicama, upravo u svrhu suzbijanja ovakvog ponašanja.

NORME PONAŠANJA IGRAČA NA ŠAHOVSKIM NATJECANJIMA

( Priopćenje od najveće važnosti, obratiti pozornost odmah! )

Razmotrivši nekoliko nedavnih slučajeva na različitim šahovskim natjecanjima, gdje odnos igrača prema njihovim protivnicima, službenom osoblju, novinarima itd. nije bio prihvatljiv i u okvirima uobičajenih društvenih normi, Predsjedničko vijeće FIDE - na prijedlog predsjednika FIDE Iljumžinova - odlučilo se na postavljanje striktnih pravila u pogledu takvog ponašanja.
Svaki igrač koji odbije rukovanje s protivnikom ( ili ne pozdravi protivnika na način koji je uobičajen i u skladu s konvencijama njihovog društva ) prije početka partije na turniru FIDE ili za vrijeme meča FIDE ( i to ne učini nakon što je sudac tražio da tako postupi ), ili namjerno uvrijedi svog protivnika ili službenika na natjecanju, odmah će i konačno izgubiti važeću partiju. U pogledu sveobuhvatnijeg niza pravila što će uslijediti, a koja se dotiču ponašanja i etičkih normi, Etička komisija FIDE i Vijeće sudaca razraditi će upute za igrače. One će biti objavljene na stranici FIDE.

Ovaj naputak dostupan je na službenim stranicama FIDE svakome i uvijek!

                U Pravilima šaha i Turnirskim pravilima FIDE ova tema dotiče se samo u općim odredbama i nije razrađena u detaljima. Prema tome, njeno se značenje iščitava iz šireg konteksta pa se od suca očekuje da u skladu sa svojim kompetencijama i zdravim prosuđivanjem sam donese odluku.

        Tako u Pravilima šaha možemo naći :
12.1 Igrači neće uraditi ništa čime bi šahovsku igru doveli na loš glas

        U Turnirskim pravilima FIDE stoji:
15. (c) Kapetan ekipe treba poticati svoj tim da uvijek slijedi duh i slovo članka 12., iz
‘        Pravila šaha’, u pogledu ponašanja igrača. Ekipna natjecanja trebaju, osobito, biti
        vođena u najvišem sportskom duhu.

        Pogledajmo što piše u samom uvodu Etičkog kodeksa FIDE:
1.1 Igra i koncept šaha utemeljeni su na pretpostavci da se svatko tko je u nju uključen
        i njome se bavi pridržava postojećih pravila i propisa i pridaje najveću važnost fair i
        sportskom ponašanju.
1.2 Nemoguće je definirati točno i u svim slučajevima standard ponašanja očekivan od
        svih strana uključenih u turnire i natjecanja FIDE ili navesti cjelovit popis kojim bi
        bila označena kršenja ‘Etičkog kodeksa’ koja vode do stegovnih mjera. U većini
        slučajeva zdrav razum će uputiti natjecatelje na standarde ponašanja koji se
        zahtijevaju…

        U poglavlju u kojem se navode kršenja etičkih normi stoji:
        Etički kodeks biti će prekršen: …
2.4.4 Nepridržavanjem opće prihvaćenih standarda uljudnosti i šahovskih propisa.
        Nečasnim ponašanjem pojedinaca koje je općenito neprihvatljivo po uobičajenim
        društvenim mjerilima.

        Najpoznatiji primjer odbijanja rukovanja svakako je slučaj s ‘Corus’ turnira, 2008.godine u Wijk ann Zee-u, gdje je u susretu dvojice elitnih svjetskih velemajstora sudac odmah kontumacirao igrača koji se odbio rukovati. Uslijedila je žalba na temelju koje je Turnirski odbor donio odluku da se partija ipak treba odigrati, budući da sudac prije svoje konačne odluke nije upozorio igrača na obavezu rukovanja. Sankciju gubitka partije u slučaju odbijanja rukovanja niti jedna strana nije dovodila u pitanje. Naravno, igrač je, da bi stekao pravo igranja te partije, morao prihvatiti rukovanje i pismenim putem javno se ispričati svome suparniku, organizatorima i sponzorima natjecanja. Temeljni akt za rješavanje ovog slučaja bio je naputak objavljen na stranici FIDE i niti jedna strana nije se pozivala na nedorečenost Pravila šaha ili Pravilnika natjecanja.

        Turnir u Wijk ann zee-u natjecanje je najveće tradicije i po svim pitanjima najvišeg standarda organizacije. U Turnirskom odboru nalazili su se bivši svjetski prvak i najbolja svjetska šahistkinja svih vremena.
Nadamo se da će ovaj kratki prikaz pridonijeti boljem razumijevanju teme odbijanja rukovanja na šahovskome natjecanju.

ŠK "Zagreb" izričito naglašava:

nakon kontumaca g.Klarića niti kapetan, niti igrač ekipe 'Grginog dola', nisu uložili žalbu na odluku suca, što je jedini i pravilnikom propisani način da se ta odluka promijeni u slučaju da su njome na bilo koji način bila povrijeđena pravila.

                Tim više čudi daljnje ponašanje g.Klarića, koji je idućih dana započeo pravu kampanju s ciljem da ukaže na nepravdu koja je, po njegovom mišljenju, načinjena njemu i njegovom klubu. Već za samog natjecanja mogla ga je u neuobičajeno dugom prilogu na radiju slušati cijela hrvatska javnost. (Ne sjećamo se kada je šah dobio toliki prostor. Na primjer, povodom osvajanja 5.mjesta u Europi Š.K. Zagreb dobio je nekoliko puta kraći termin, unatoč temi koja je po šah ipak značajnija i afirmativnija od grubog kršenja sportske etike jednog pojedinca i njegove nedozvoljene šetnje po prirodi za vrijeme šahovske partije!)
Ovo licemjerje kojim se tijekom natjecanja izbjegavaju legalne metode i službene instance - gdje je moguće baratati samo činjenicama, i u zamjenu se traži prostor koji će podnijeti jednostrano viđenje i izvrtanje službenog prikaza događaja - sve to ukazuje na etičke norme g. Klarića, kako na samom natjecanju, tako i izvan njega.
                'Pismo šahovskoj javnosti, UO HŠS-a i predsjedniku HŠS-a' koje nam je proslijeđeno nakon natjecanja, sada je već bilo potkrijepljeno i stručnom analizom cijelog slučaja od strane šahovskog suca M. Bratoševića.
                Gospodin M. Bratošević, istina, nije ni bio na natjecanju, no to ga ipak nije spriječilo da sasvim zanemari službenu verziju događaja i ponudi svoje mišljenje, bazirano u potpunosti na viđenju jednog od sudionika! Stoga i ne treba čuditi što mu je uspjelo doći do otkrića da su suci manje-više u svemu pogriješili i da je trebalo kazniti – drugog sudionika.

                Teško je i povjerovati da je jedan ozbiljan šahovski sudac dopustio da bude uvučen u ovaj slučaj na način koji je u suprotnosti sa samim pojmom suđenja i ulogom šahovskog suca.

Povodom pisma g.Klarića želimo ukazati na slijedeće:
       - Tvrdnja da je igrač ŠK 'Zagreb' inzistirao na kontumacu i pobjedi bez igre gruba je i
         drska neistina. On je, naprotiv, bio u svakom trenutku spreman nastaviti partiju, uz
         poštivanje temeljnih normi sportskog ponašanja, s čime je i g.Klarić morao preko sudaca
         biti upoznat.
       - Zaključak g.Bratoševića da je igrač ŠK 'Zagreb' bez pitanja i dozvole suca napuštao
         prostor igre izveden je iz opisa događaja g.Klarića i u potpunoj je suprotnosti s
         činjenicama. Navedeni igrač turnirsku dvoranu napustio je nakon sučeve suglasnosti i
         vratio se u nju nakon zahtjeva suca.
       - Opis g.Klarića koji govori o njegovom napuštanju mjesta igre, i iz toga izvedeni zaključak
         g. Bratoševića, da je bio u vidokrugu suca pa stoga nije ni bilo razloga za kontumac,
         ukazuje do kakve 'mudrosti' se netko može vinuti izbjegavanjem činjenica. Da je g. Klarić
         bio u vidokrugu suca, oni ga ne bi morali tražiti po prirodi i on ne bi mogao biti
         kontumaciran. Za očekivati je da bi i njegov klub ipak uložio žalbu u tome slučaju.
         Šahovski sudac, koji pri donošenju zaključaka daje prednost pretpostavkama pred
         činjenicama, otvara time vrata manipulacijama i neistini i spušta se na razinu rasuđivanja
         koju si ne bi smio dopustiti.

G. Klarić govori o pritisku suparničkog kluba na suce koji je, po njemu, bio 'iznenadan i divljački'. Ove riječi ozbiljna su optužba, čak i kada dolaze od čovjeka koji je pokazao da ne poštuje ni osnovne norme uljuđenog ponašanja.

Igrači i Upravni odbor ŠK Zagreb stoga pitaju:
       - Nije li bolje prepustiti sucima da sami progovore o pritiscima?
       - Trebamo li se oslanjati na službena izviješća sudaca s natjecanja ili uzimati u obzir
         mišljenja onih koji se spotiču već o osnovni uvjet vjerodostojnosti svakog šahovskog
         suca: da u sporu ostane nepristran?
       - Je li rješenje u izbjegavanju propisane procedure i rješavanju sporova po medijima, i to
          već tijekom natjecanja, umjesto prema pravilniku i na predviđenim instancama ?
          Koja je uopće svrha sudaca na natjecanjima ako ćemo medije koristiti da bismo
         uvjeravali šahovsku javnost kako napuštanje partije nije prekršaj?

Skrećemo pozornost i na slijedeće!
U pismu g. Klarića nalazimo i pojašnjenje njegovog postupka: 'Ja samo nisam pružio ruku čovjeku s kojim ne razgovaram, ljudi koji ne razgovaraju ne rukuju se. Rukovanje nijednim pravilnikom nije sastavni dio igre, pa na to nisam bio obvezan.’
                Ovim se tumačenjem jedan nesportski ispad želi staviti u znatno širi okvir, po kojemu sportaš ima pravo na nesportsko ponašanje.
                Time se incidentu daje pravo stalnog prisustva u kodeksu ponašanja natjecatelja, a sport se odvaja od svojih tradicionalnih vrijednosti i glavnih obilježja : fair i sportskog ponašanja. No te su vrijednosti neupitne i duboko utkane u svaku poru civiliziranog društva i pripadaju naslijeđu koje smo dužni, poput svake dosadašnje generacije, prenositi na nove naraštaje.
                G. Klarić u svome pismu 'brine' i nad sudbinom djece koja su kroz njegovu online školu trebala naučiti šah, uz očekivanu potporu HŠS-a: 'Zašto se kažnjava projekt, zašto se kažnjavaju djeca koja bi ovako mogla lako naučiti igrati šah, zašto se ukida servis instruktorima?’

                Pitamo se: tko bi to mogao preuzeti odgovornost za prepuštanje djece radu s osobom čiji pristup natjecanju podrazumijeva kršenja pravila i osnovnih normi ponašanja.
                Molimo UO HŠS-a da dade jasnu i nedvosmislenu potporu sucima koji su vodili natjecanje, kao i HUŠS u cjelini, jer pojedincima koji svojim aktivnostima pokazuju da su u sport zalutali i da žele mijenjati njegove temeljne vrijednosti poručujemo da niti jedan pravilnik, niti propis, neće biti dovoljno dobar, ako prihvatimo nesportsko ponašanje i izbjegavanje propisanih instanci.

                Vjerujemo da će nadležna tijela HŠS-a znati zaštiti službenike na hrvatskim šahovskim natjecanjima i dostojanstvo svakog našeg natjecatelja, a time i ugled šaha i šahovskih natjecanja u cjelini.

Uprava i igrači Š.K. 'Zagreb'